Piše: Mensur Pavica
Ako ijedna država putem ukidanja ljudskih prava dostigne veći stupanj funkcionalnosti, ona će time nužno postaviti nove, više standarde funkcionalnosti u svijetu koje će sve druge države širom svijeta morati ispoštovati da bi uopšte preživjele suparništvo s tom državom. I tako će doći do nužnog ukidanja svih ljudskih prava na globalnom nivou bez da će se iko istinski pobuniti jer svaka pobuna protiv rastuće funkcionalnosti države (koja će biti poistovjećena s rastućom racionalnošću državnog uređenja), bit će tumačena kao iracionalizam, a tretirano kao terorizam.
Kada se ljudska prava jednom za svagda ukinu u svim državama, one će se ujediniti i postati globalni totalitarni sistem jer se ni po čemu neće međusobno razlikovati jedna od druge pa neće postojati ni jedna prepreka na putu njihovom ujedinjenju.
Jednog dana ljudska prava postati će za sva vremena utopija tj. “mjesto kojeg (više) nema” iz razloga što će biti tumačena kao odlika jednog “nazadnog”, “primitivnog” historijskog trenutka kada je totalitarni sistem još morao uvažavati ljudska prava jer tada još uvijek nije imao dovoljno snage da ih sve ukine i uzdigne se do apsolutne funkcionalnosti tj. do “čiste umnosti”. Slijepa poslušnost globalnom totalitarnom sistemu biti će tada jedina religija, globalni totalitarni sistem biti će jedini “bog” te jedine religije.
O autoru:
Mensur Pavica rođen je 12. 9. 1983 godine u Sarajevu. Završio Gimnaziju “Meša Selimović” a potom filozofiju i sociologiju na na Filozoskom fakultetu u Tuzli. Trenutno je na master studiju iz filozofije. Autor je knjiga NITI ŽIV – NITI MRTAV (monodrama) i SREBRENIČKA TRAGEDIJA-POSLIJE SMRTI CIVILIZACIJE (drama), koautor je knjige UPUTSTVO ZA UPOTREBU UMA. Uskoro će biti objavljena njegova knjiga LOGIČKI DOKAZI POSTOJANJA BOGA.
