Prodaja peleta i ogrevnog drveta zbog blage zime, ali i krize u Evropi, posljednja tri mjeseca bilježi rekordne minimume, skladišta su puna robe, a proizvođači tvrde da su u veoma nezavidnom polažaju i da jedva servisiraju obaveze pa su pojedini primorani da obaraju cijenu ispod proizvodne.
Sekretar Udruženja šumarstva i prerade drveta u Privrednoj komori RS Igor Andrić kaže da je na tržištu Republike srpske trenutno velika ponuda peleta, te je došlo do znatnog pojeftinjenja.
“Cijena peleta po toni se kreće od 400 do 500 KM, u zavisnosti od proizvođača, a negdje je čak moguće naći i ispod 400 KM, što zavisi od kvaliteta ogreva”, rekao je Andrić.
Prema njegovim riječima, pad cijena uslovila su puna skladišta usljed smanjene potrošnje jer je i prethodna zima bila blaga, ali i činjenice da su usljed energetske krize u zapadnoj Evropi nabavljene velike količine ogreva koje su ostale neprodate.
“I kod ogrevnog drveta je došlo do pojeftinjenja, paleta cjepanica košta od 180 KM do 210 KM”, kazao je Andrić.
Predsjednik Asocijacije sertifikovanih proizvođača peleta u BiH Goran Ivanović rekao je za “Glas” da su peletari praktično na ivici propasti i da se hitno mora reagovati ako se želi sačuvati ova grana industrije.
“Izvoz i prodaja u posljednja tri mjeseca su katastrofalni. Dosta je parametara uticalo na to, a najveći je blaga zima i smanjena potražnja u EU, gdje je novca usljed krize sve manje. U nezavidan položaj dobrim dijelom su nas gurnule mjere zabrane izvoza koje su na snazi bile pretprošle godine. Predugo su trajale pa smo izgubili kupce u Evropi. Takođe, i značajan broj domaćih potrošača se okrenuo drugim energentima, pa je ove zime i njih manje među našim kupcima”, priča Ivanović.
Dodaje da pojedini proizvođači jedva servisiraju redovne obaveze.
“Skladišta su prepuna, ogromne količine peleta imamo i to je razlog zašto pojedine kolege obaraju cijene ispod proizvodnih. Ljudi su prinuđeni na to jer moraju vraćati kredite, plaćati radnike, a nekako se mora preživjeti krizni period jer su uložena velika sredstva u mašine i opremu. Smanjenje broja radnika nije rješenje jer, ako nekog otpustimo zbog manjka posla, teško ćemo ga kasnije vratiti, otići će u inostranstvo”, navodi Ivanović dodajući da za stabilizaciju tržišta treba da prođe najmanje godina, te da dio firmi neće uspjeti preživjeti taj period.
Planiraju da upute apel vlastima i nadležnim institucijama kako bi im pomogli da spasu i očuvaju proizvodnju.
“Drvna industrija je strateška grana i ako se ugasi samo dio proizvodnje, loptica s problemima će se nastaviti prebacivati na druge sektore jer smo svi povezani”, rekao je on.
Ista situacija je i u firmama koje proizvode cijepano ogrevno drvo.
“I prodaja i proizvodnja su stale. Lageri su nam puni, uopšte nemamo ideju šta da radimo. Izvoz u januaru je u padu za 70 odsto, a kada se posmatra čitava prošla godina, plasman u Evropu je prepolovljen. Svega tri kamiona robe sam izvezao ovog januara, a kada se radilo dobro, tovario sam po 22 kamiona. Potez BiH, kada je spustila rampu, je bio katastrofalan. Hrvatska, Litvanija, Poljska su nam preuzele kupce u EU. Tek nekolicinu smo zadržali koji su, srećom, revnosni i redovno plaćaju preuzetu robu”, priča potpredsjednik Udruženja drvoprerađivača drvnih sortimenata niže vrijednosti RS Đorđe Brkić.
Sirovina
Sagovornici “Glasa” tvrde da problema sa plasmanom imaju i domaće šumarije jer su prerađivači smanjili odvoz trupaca.
“Kompletna drvna industrija kuburi sa padom narudžbi za finalne proizvode, što se reflektuje i na “Šume RS” jer opada potražnja za sirovinom, odnosno trupcima. Međutim, bez obzira na te probleme krovno preduzeće i dalje drži visoke cijene, a mi zbog preskupih ulaznih sirovina nismo konkurentni u odnosu na Poljsku, Češku, Hrvatsku”, rekao je Goran Ivanović.
