Mensur Pavica, filozof mlađe generacije, rođen je 12. 9. 1983 godine u Sarajevu. Završio Gimnaziju “Meša Selimović” a potom filozofiju i sociologiju na na Filozoskom fakultetu u Tuzli. Trenutno je na master studiju iz filozofije. Autor je knjiga NITI ŽIV – NITI MRTAV (monodrama) i SREBRENIČKA TRAGEDIJA-POSLIJE SMRTI CIVILIZACIJE (drama), koautor je knjige UPUTSTVO ZA UPOTREBU UMA. Uskoro će biti objavljena njegova knjiga LOGIČKI DOKAZI POSTOJANJA BOGA. Na društvenim mrežama često iznosi svoje filozofske stavove u vezi sa akutenom situacijom u našoj državi.
– Šta je to unutrašnja sloboda po Vama?
Mensur Pavica: Unutrašnja sloboda je, s jedne strane, nemogućnost da išta, pa čak ni kauzalnost, izvana subjekt pretvori u objekt jer subjekt je slobodan da interpretira sve, pa čak i kauzalnost, slobodno i tu slobodu mu ništa ne može oduzeti izvana. Dakle, on je, izvana gledano, nelimitirano slobodan. Međutim, iznutra gledano, subjekt je limitiran samo stepenom svoje inteligencije jer ga neslobodnim čine samo problemi koje nije u stanju riješiti. Dakle, subjekt je u onoj mjeri subjekt u kojoj je mjeri inteligentan pa je čisti subjekt i čista inteligencija jedno te isto.
– U kojoj su relaciji kreativnost i inteligencija?
Mensur Pavica: Kreativnost i inteligencija su u visokoj korelaciji jer svaka kreativnost je nužno jedno od dvoga: ili je pronalaženje novog problema, ili je pronalaženje novog rješenja, ili je oboje, a u svim slučajevima je inteligencija odlučujuća. Dokaz tome je visoka inteligencija kod genija koji su najkreativniji ljudi. Neću reći da je inteligencija uzrok kreativnosti, ni da je kreativnost uzrok inteligencije, već su to dva nerazdvojna pola originalnog mišljenja.
– Zašto je sloboda bitna za kreativnost?
Mensur Pavica: Ako nismo epistemološki slobodni od starih uvjerenja, mi ne možemo dospjeti do novih uvjerenja, a upravo je kreativnost dostizanje novih uvjerenja. Sloboda je samo stvaranje. Dakle, u onoj mjeri u kojoj smo slobodni, mi stvaramo, također i u onoj mjeri u kojoj stvaramo, mi smo slobodni. Besplodna sloboda nije moguća pa je svaka sloboda pomijeranje i granica slobode i granica stvaranja istovremeno. Sloboda je stvaranje svijeta iznova pa se može reći da u onoj mjeri u kojoj u svijetu postoji sloboda, u toj mjeri taj svijet ima potencijal da se razvija jer sloboda, tj. Kreacija, je nadogradnja svijeta koju vrši sami svijet posredstvom slobodnog subjekta da bi prevazišao sam sebe samim sobom. Svijet sa beskrajno slobodnim subjektom je praktično beskrajno mnogo potencijalno promijenjiv ontološki. Dakle, ontologija i epistemologija se nadopunjuju, pa se odnose međusobno obrnuto proporcionalno, tako da svijet koji je 100% ontološki dat je svijet u kome je sloboda tj stvaranje 0% moguće, a svijet u kome je sloboda, tj stvaranje, 100% moguća je svijet koji je 0% ontološki dat. Dakle formula bi glasila: dato (determinizam tj ontologija) + zadato (sloboda tj stvaranje tj epistemologija) = 100%
-Šta je po Vama srž filozofije?
Mensur Pavica: Srž filozofije je u konstantnom preispitivanju šta je to srž filozofije jer historija filozofije je proces sve preciznijeg određenja šta je to srž filozofije. Zamisli koncentrične krugove od periferije ka centru. Svako vrijeme ima svoj koncentrični krug koji se smatra za srž filozofije. Ali univerzalna i svevremena srž filozofije bila bi odvajanje bitnog od nebitnog, i fokusiranje na bitno a ignorisanje onog nebitnog da bi se izbjegle sve one zabune koje nastaju kada poistovijetimo bitno s nebitnim. Ali, ako idemo korak dalje, odvajanje bitnog od nebitnog nije dovoljno, već je potrebno rangiranje svega po stepenu bitnosti u totalnu rang listu od najbitnijeg do najnebitnijeg u spektru svega uopšte.
