Alija Izetbegović: “Naša zemlja i naš narod bili su osuđeni na uništenje. Sam naš opstanak je naša pobjeda”

Na današnji dan, 19. oktobra 2003. godine, umro je Alija Izetbegović, prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Alija Izetbegović, uz Kulina Bana, jedan je od najistaknutijih  bosanskohercegovačkih  političar.

Međunarodna priznanja dobijao je i na Istoku i na Zapadu.

Biranim riječima o njemu su govorili mnogi istaknuti domaći i svjetski političari.

Evo samo nekih izjava:

Recep Tayyip Erdogan, predsjednik Turske: „Izetbegović je čovjek koji je svojim životom i djelom utjecao na historiju. Njegova je misija izraz ljudske časti i zadivljujuće ustrajnosti, što je predstavljalo čast cijelog svijeta. Za vrijednosti u koje je vjerovao, za svoju državu i svoj narod, on je neiscrpni izvor hrabrosti i izuzetne vrijednosti.“

Muhammed Mahathir, bivši premijer Malezije: „Predsjednik Izetbegović je bio veliki lider Bosne i Hercegovine koji je cijeli svoj život posvetio dobrobiti svog naroda, kao i njegovom napretku i prosperitetu. On je također bio veliki prijatelj Malezije, koji je učinio mnogo za jačanje odnosa između dviju zemalja.“

Paddy Ashdown, bivši Visoki predstavnik za BiH: „Alija Izetbegović bio je u istinskom smislu otac svoga naroda. Od trenutka kada sam se sreo s njim, imam taj duboki osjećaj divljenja i izuzetnog poštovanja prema njemu. Duboko sam uvjeren da bez njega ova zemlja ne bi postojala.“

Stjepan Mesić, bivši predsjednik Hrvatske: „Alija Izetbegović je svojom osobnošću i političkim djelovanjem snažno obilježio zbivanja u BiH. Cijeli je svoj život podredio političkom djelovanju i nisu ga slomile ni teške godine zatvorskog života. Neupitna je njegova državnička uloga u ratnim i poratnim godinama u BiH, tog teškog perioda za sve države na području bivše Jugoslavije.“

Aleksandar Ivanko, bivši ruski novinar te portparol UN-a u BiH od 1994. do 1998.: „Jedini čestiti lider u BiH bio je prvi predsjednik zemlje Alija Izetbegović. On je persofinicirao civliziranost branitelja Sarajeva, tragediju stotina hiljada ljudi koju su etnički očišćeni, sjećanje na ubijene u Srebrenici i brojnim ostalim poljima, brdima i planinama Bosne. Njegove tužne oči nakon daytonskih razgovora govorile su mnogo više od slavljeničkih izjava za medije njegovih moćnih organizatora. To je bila civiliziranost hiljada bosanskih građana koji su spasili čast zemlje.“

Milan Kučan, bivši predsjednik Slovenije: „Bio je jedan od najautentičnijih svjedoka i aktera zbivanja u vrijeme i nakon raspada Jugoslavije, ali prije svega čovjek dijaloga među ljudima i civilizacijama.“

Kiro Gligorov, bivši predsjednik Makedonije: „Alija Izetbegović predvodio je BiH 90-tih godina u ratu i miru i dao značajan doprinos naporima za mirno rješenje stanja u bivšoj Jugoslaviji. I pored njegovog povlačenja sa političke scene 2000. godine zbog narušenog zdravlja sve do posljednjih trenutaka njegovog života je pratio situaciju u BiH i zalagao se za njeno dobro i prosperitet.“

Wesley Clark, bivši kandidat za predsjednika SAD: „Predsjednik Alija Izetbegović bio je veliki čovjek i državnik, ličnost s izrazitim integritetom i hrabrošću. Izetbegović je bio nepokolebljivi advokat koji se borio za narod koji je predstavljao. Izetbegović je uvijek imao pred sobom širu sliku i bio spreman na izbore i prosudbe kojima su se smrt i razaranja koja su pohodila njegovu zemlju okončala. Narodi vaše zemlje trebaju biti vječno zahvalni za njegovo ostvarenje.“

Havier Solana, bivši evropski komesar za vanjsku politiku i sigurnost te generalni sekretar NATO-a: „Alija Izetbegović je bio hrabri lider svog naroda. On je igrao vrlo važnu ulogu u okončanju rata, pripremio je teren za mir i demokratsku izgradnju BiH.“

Kofi Annan, bivši generalni sekretar UN-a: „Predsjednik Izetbegović ostat će upamćen po historijskoj ulozi u očuvanju jedinstva BiH i izgradnji bosanske države.“

Carlo Azeglio Campi, bivši predsjednik Republike Italije: „Njegove ljudske vrijednosti, njegovo zalaganje za mir i stabilizaciju regije ostavit će stalan trag u historiji Balkana.“

Richard Holbrooke, američki političar: „Mislim da ova zemlja danas ne bi postojala da nije bilo Izetbegovića. Svi ljudi prave greške, pa i on. Ali, ponavljam, da nije bilo njega, Bosne i Hercegovine ne bi bilo. To je i Milošević kazao u Dejtonu. On je rekao da je Izetbegović pobijedio. Kazao je da je Izetbegović zaslužio Sarajevo, jer ga nikada nije napuštao. Da je Izetbegović napustio Sarajevo, BiH ne bi opstala.“

George Robertson, bivši generalni sekretar NATO-a: „Od 1992. do 1995. godine bio je glas BiH koji se borio za njen opstanak. Predvodio je otpor iz opkoljene prijestonice i predano radio na tome da se spasi jedinstvo i nezavisnost BiH.“

Tomas Klestil, bivši predsjednik Austrije: „Prekoračujući granice stranačkog djelovanja, predsjednik Izetbegović će ostati u sjećanju kao otac bosanskohercegovačke nezavisnosti. Njegov zavjet je učvršćenje pozicije Bosne i Hercegovine kao punopravnog člana porodice država, kao i opredjeljenje za izmirenje među narodima i za budućnost BiH u evropskim integracijskim strukturama.“

Jacques Chirac, bivši predsjednik Francuske: „Francuska zna za izuzetnu hrabrost koju je Alija Izetbegović pokazao u najmračnijim danima opsade Sarajeva. Francuska zna za njegovu historijsku ulogu i političku hrabrost koju je dokazivao doprinoseći nacionalnom pomirenju potpisivanjem Dejtonskog sporazuma u Parizu, kojim je okončan rat u decembru 1995. godine.“

Bernard Henry Levy, filozof i pisac: „On je propovijedao islam tolerancije, dobrohotnosti i umjerenosti, građanski islam, a mi ga nismo slušali. On je 1992. godine preklinjao Evropu da intervenira, upozoravao Miterranda da u BiH postoje koncentracioni logori; Francoisa Miterranda to nije slušao. Mi nismo slušali Izetbegovića, kao što nismo slušali ni Masuda, a onda je poginulo 200.000 ljudi u BiH i došao rat na Kosovu, što smo mogli izbjeći da smo ga slušali. On je bosanski De Gaul. Njegov kredo je bio islam, ali također i demokratija i multietičnost.“

Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH-a: „Nažalost, ovo je jedan od velikih gubitaka za BiH, jer je iz naših redova otišao čovjek koji ima velike zasluge što danas imamo državu. Njegov odlazak je nenadoknadiv gubitak. Vjerujem da svi oni kojima je Bosna na srcu da će sada zbiti redove da idemo naprijed u bolju budućnost, koju nam je Izetbegović trasirao.“

U znak sjećanja na Aliju Izetbegovića, navodimo i neke njegove citate: 

“Vjerujem da je Bog stvorio ljude slobodnim i jednakim, da ne postoje više i niže rase, ni dobri i zli narodi. Vjerujem da ljudi sa sobom donose jedan broj neotuđivih prava, da vlast nema ovlašćenja da ta prava uskraćuje, kao što ne vjerujem u neograničena prava većine, jer tiranija većine je tiranija kao i svaka druga. Vjerujem da je mjerilo slobode odnos prema manjinama, a sloboda mišljenja prije svega pravo da se drugačije misli… U tome je u najkraćem sadržano moje razumijevanje demokratije.”

 “…Bosna nije samo parče zemlje na brdovitom Balkanu. Za mnoge od nas Bosna je ideja, san o zemlji na razmeđu svjetova, na velikoj granici između Istoka i Zapada. To je zemlja više vjera i nacija, pa stoga i zemlja tolerancije, gdje svako može da misli i vjeruje kako želi, gdje ne smije biti nasilja nad čovjekom i gdje neće biti nepravde. To je bio naš san o Bosni i samo takva Bosna može da postoji i opstane.”

 “…Vjerujemo, također, da ljudi različitih vjera i nacija mogu da žive zajedno u toleranciji i miru. Kažu da je to utopija na ovim prostorima. Mi odgovaramo da je to jedini ljudski izlaz iz ove nevolje koja je pogodila mnoge nevine ljude svih vjera i nacija i mi nastavljamo da u to vjerujemo. A utopija u koju se vjeruje prestaje to biti.”

 “Zamislite se nad kartom Bosne i Hercegovine i recite može li biti dobrog i trajnog rješenja za sve ukoliko jednaka prava ne važe za sve njene stanovnike”.

“Mi Bosnu možemo održati jedino kao civiliziranu zemlju. Našavši se u ovakvim kliještima dva mraka koji pokušavaju osvojiti Bosnu, moramo biti oni koji nose luč svjetlosti.”

“Ne krivimo čitave narode za zla i nesreću. Krivi su uvijek i samo pojedinci, bez obzira što ih je tako mnogo da čine za sebe jedan zločinački narod. Krivica nije kolektivna, ona je uvijek pojedinačna, individualna.”

“Mislim da ljude treba dijeliti na civilizirane i barbare i da je to jedina prava podjela. Sve ostalo su uvredljive besmislice.” “Nema loših naroda, ima samo loših vođa. Oni koji su krivi za nesreću Bosne odgovarat će prije ili kasnije pred Bogom i pred ljudima. Tu odgovornost niko neće moći izbjeći.”

 “Da je samo jedan Hrvat ili Srbin poginuo braneći Sarajevo – a nije jedan, nego mnogo njih – mi bismo trebali da ustanemo i da mu odamo poštu na način koji priliči.”

 “I čeka nas, ako Bog da mir. Ne može odmah sad, ali uskoro. I spremite se, dobro se spremite za taj mir. Naš Pejgamber je, kad se vratio iz jedne teške bitke, rekao da ide iz male bitke u veliku bitku. I zaista, ono što nas čeka kad se zaključi mir, neće biti nimalo lahko. Bojim se da ćemo često pomisliti na one dane kad je bio samo rat. Kažu, kad je bolestan, čovjek ima samo jednu želju – da ozdravi, a kada ozdravi – onda se javi stotinu želja i ponekad bude nesretniji nego kad je bio u krevetu. Slično je sa narodom koji ratuje i koji je u ovakvoj situaciji u kakvoj smo mi. Njemu se čini: kad ove granate prestanu i dođe mir, onda će sve biti lahko, onda je pred njim ravan put. Ovdje vas je većina mladih ljudi. Ogromni problemi nas čekaju: srušena industrija, nezaposlenost, glad… Sad nas svijet hrani. Svi manje-više, jednako dobijaju. Međutim, ono što dolazi, krajnje su nejednakosti – imat ćete bogataša, ratnih profitera koji će, da upotrijebim taj ovdje potpuno opravdani izraz, eksploatirati onaj obični svijet koji neće imati posla. A onda, naravno, neizbježna pitanja pravde i nepravde… Neka nam je Bog na pomoći.”

  “Naša zemlja i naš narod bili su osuđeni na uništenje. Sam naš opstanak je naša pobjeda.”

  “Nikad nisam mislio da me svi ljudi treba da vole, zašto bi? I mnogo bolji ljudi od mene imali su ljutih neprijatelja, zašto da ja nemam? Isusa su njegovi sunarodnici predali Rimljanima, Gandija nisu ubili Englezi, nego njegovi, nije im bio dovoljno dobar Indijac, Rabina nije ubio Arap nego njegov čovjek, nije mu dovoljno bio Jevrej. Šta se tu može? Nad svima nama će jednoga dana izrasti zelena trava, ali ljudi o tome ne misle.”