Turkinja u plavom radnom mantilu
Zaljeva plastični cvijet u ćošku
Mi ne kazujemo da taj cvijet
Umrijeti ne može
Jer ona o njemu zdušno brine
Kad odmakne
Mi se smijemo
Smijemo
I bude nam lakše.
Bosanac na austrijskom buvljaku
Kupio jednu cipelu
A dvije noge ima
Pitamo ga kako jedna cipela
On kaže da ima obuće na komad
Što je dobro što je dobro
Jer samo na desnoj probušen je đon
Mi gledamo u njegove noge
Vidimo dvije skromno različite cipele
Pa se smijemo
Smijemo
I bude nam lakše.
Poljakinja se svakog jutra
Iznad kolica sa sredstvima za čišćenje
Prekrsti i Bogu pomoli
Ukrajinac šef sačeka da završi s molitvom
Dvije krpe u šake joj tutne
Jednu za brisanje drugu za poliranje
Što ne stigneš ti Bog će Malena kaže
Ona mu pokaže srednji prst i ode
A mi se smijemo
Smijemo
I bude nam lakše.
Srbijanka se krišom kupa u kabini
Namjenjenoj uposlenicima zgrade
Stražu joj čuvamo
Jer ona kupatilo u stanu svome nema
Zato kad dođe s godišnjeg odmora
Donese mnoštvo slika
Svoje kuće iz Velikog Gradišta
U njoj ima šest soba i dva kupatila
Na spratu zlatna česma
I balkon od teškog mramora
A kad vrati slike u džep svog mantila
I ode da riba pisoare velegradske
Mi se smijemo
Smijemo
I bude nam lakše.
Mediha Šehidić
