Četvrtak,16. 04. 2020.
Moj sin Iljas me podsjeti da ne bih u buduce trebao dozvoliti novinarima da me predstavljaju kao izbjeglicu u Svedskoj. Mi smo dosli ovamo 6 godina poslije rata, kaze, i mi nismo izbjeglice.
Naravno, kad bih mogao tako sta da zahtjevam, ali ponekad oni pisu u sustini sta oni hoce i stvaraju sliku dogadjaja i ljudi onako kako hoce. Mozda je novinarstvo u Švedskoj još više politički pristrasno nego pozorište…
Zbog tog njegovog stava, započeh malo dublje razmišljati ko sam ja u tom smislu: napuštanja jedne zemlje, društva, jezika i sl. I doseljavanje u drugu zemlju sa drugim okolnostima, sistemom vrijednosti i td. Ko sam ja? Zašto ja sada živim upravo ovdje? Odgovor tražim u najiskrivenijem nivou, prostoru moga uma i moje duše.
Itikaf, povlačenje, čišćenje, prostor i vrijeme za traženjem, upoznavanjem, razumijevanjem krajnjeg cilja, jedinog smisla bitisanja, jedini smisao patnje, boli i radosti je dosezanje sreće kroz upoznavanje samoga sebe. Jesam li tu mogućnost dobio ovdje? Da li bih imao sličnu priliku za to u Bosni, ili negdje drugo na Balkanu, pod okolnostima koje su vladale u posljednjih 20-tak godina?
Petak, 17. 04. 2020.
Velika je muka ego. Otima se, napada, vara, stvara strahove, stvara beznadeznosti, apstrakne strahove, mami, zavodi….Jer se osjeća ugrožen. Ugrožen od pojave Istine. Osjeća je dodirom. Mirisom. Misli se grče pod udarom tog svjetla Stvarnosti. Najveći neprijatelj, šejtan, satan je uznemireni um, misli. Kad bismo uspjeli nadići misli, upustili bi smo taj mošus Svarnosti u svaku poru duše.
Subota, 18. 04. 2020.
Danas je umrlo još 111 ljudi u Švedskoj od Corone (Covid-19). Ukupan broj umrlih se popeo na preko 1500 ljudi.
Nedjelja, 19. 04. 2020.
“Kultura je ono što društvo daje meni,
a umjetnost je ono što ja dajem društvu.”
Carl Andre
Umjetnost? Gdje joj je izvor?
Ona ističe iz transcendentnalnog, neočitovanog polja čiste svijesti, koja je nepromjenljivo, besmrtno polje svih mogućnosti. Ta najviša, usamljena inteligencija, potpuna po samoj sebi, oblikuje djelovanja i sudbinu svega stvorenoga.
Kada je svjesnost umjetnika u skladu s tim središtem beskonačnog stvaralaštva, njegova kreacija, njegovo djelo, diše punoću života, hrani stvaratelja, umjetnika i nadahnjuje njegove poštovatelje s valovima blaženstva.
Umjetnik je uvijek transcendentalan jer iznosi na površinu iskustvo dublje, skrivene, transcendentalne vrijednosti. Sretni su oni umjetnici koji preplavljuju društvo s bogatstvom nedokučivih dubina svoje svijesti.
Govor teče u poeziju kada svijest obuhvati šire vidike i teče u riječi koje se međusobno pretapaju.
Čvrstoća i tačnost izraza u svojoj slatkoći i povezanosti ovise o tome koliko je snažno srce pjesnika i koliko je otvoreno prema podržavajućem poticaju inteligencije i koliko stvaralačke inteligencije titra iz izvora života.
Književnost i svijest su blisko povezani poput majke i djeteta.
Književnost je izraz svijesti pisca.
Izvirući iz razine čiste svijesti, iz te neograničene razine inteligencije, književnost dira svačije srce.
Uspjeh umjetnika je što čini da se neograničeno pojavljuje na sceni s jednim, jednostavnim, bezazlenim potezom.
Nitko ne zamjećuje neograničenu bjelinu platna sve dok – se s jednim potezom umjetnika na njemu ne pojavi granica, a tada se, odmah, pojavljuje neograničenost bjeline.
*Ćefini onih koji su preselili od virusa, danas bliješte svojom bjelinom na uzoranim njivama svijeta.
Ponedjeljak, 20. 04. 2020.
Politika se bavi isključivo izvanjskim (iluzornim), a zaboravlja, zapostavlja, negira, briše unutrašnje, intimno, tajnovito!
Politika u bilo kojoj zemlji je promjenljiva.
To je stoga jer ovisi o kolektivnoj svijesti nacije kao i svijeta, a kakvoća kolektivne svijesti se stalno mijenja od jutra do podneva prema večeri i noći.
Jedinstvo na političkoj ravni nikada neće biti stabilno. Povijest je to dokazala.
Jedinica kolektivne svijesti je svijest pojedinca. Samo putem pojedinčeve svijesti može se poboljšati kolektivna svijest.
Puno ostvarenje čovjeka putem razvoja pune svijesti, temelj je stvaranje savršenijeg društva.
*Koronakriza pokazuje pravo lice kapitalizma. Kataklizma kapitalizma!
Utorak, 21. 04. 2020.
Večeras smo dugo pričali moj najstariji sin Benjamin i ja. O učenju samoispitivanja. Jako sam obradovan da ga to zanima, a i da je dosta o tome razmišljao. U toku tog dužeg razgovora sam primijetio fantastičnu sličnost između njega i mog oca Fehmije: u pokretu, stavu, čak i crtama lica i po figuri, pogledu…
Razlika je u boji. Moj otac je imao poprilično tamnu kosu i oči, a Benjamin je jako svijetao, skoro blond, sa krupnim plavim očima.
*Volio bih da nije ostao nikakav trag od mene u vremenu i prostoru dunjalučkome do sada. Porodica jedino. Porodica i priroda jedina vrijednost života. Težnja za Apsolutnim izražena u ljubavi prema porodici i prirodi. Želim živjeti i upoznati, približiti se Stvoritelju svega.
Moj trag u drustvu i civilizaciji otežavaju moj put ka važnom stanju. Stanju bez želja.
Srijeda, 22. 04. 2020.
Odlučio sam da prestanem pisati poeziju!
Pjesme ću prestati pisati, bar prestati objavljivati u svakom slučaju, do daljnjeg, jer ja pišem već ”napisane” pjesme. To sam primjetio još kad sam bio puno mlađi, a sada već postajem siguran i nalazim određene djelove stihova, pa i cjelih stihova koji su identični sa stihovima koje su već napisali neki drugi pjesnici u raznim djelovima svijeta, i to u raznim vremenima. Čak cijele strofe koje su skoro identične u formi, a u značenju potpuno iste.
Svoje pjesme sam pisao i obljavljivao da bih drugima saopštio nepobitno postojanje Apsolutne ljepote, kojoj sam ja bivao svjedokom. Ponekad. U kratkim trenucima.
Stihove sam ”dobijao” u jakim oduševljenjima, inspiracijama, ali sam ih čuo i izdiktirane… Izdiktirane od mene samoga meni samom.
*Danas novih 173 smrtnih slucajeva. Ukupno 1937. Broj zaraženih i umrlih raste iz dana u dan…
O autoru:
Iso Porović rođen je 1965. godine u Prijepolju. Diplomirao na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 1988. Radio u više bosanskohercegovackih pozorišta, a najduži period je bio angažovan u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, kao prvak drame.
- godine dolazi u Švedsku sa porodicom. Od tada je radio u više švedskih teatara, u Štokholmu u Kraljevskom dramskom teatru i Riksteater, u pozorištima Malmea i Geteborga, kao i u jednom regionalnom pozoristu na sjeveru Švedske, Teater Västernorrland-u u gradu Sundsvall-u.
Radi kao glumac i reditelj. Bio je i direktor jednog švedskog teatra u jednom periodu.
Radio na filmu i televiziji, kao i na radiju.
Dosad objavio 7 knjiga. Piše poeziju, drame, eseje…
www.isoporovic.se
