Petak, 3. april 2020.
U ovaj čudni vakat bilježim CRTICE ISPOD TEPIHA (iz karantene). Evo prve:
– Hajde, usisaj kuću!
– A štoo?!
– Da nam bude lijepo. Zar ne vidiš koliko je prašine?!
– Ma, čini ti se, ženo, evo lijepo piše na internetu da nam neko baca prašinu u oči.
(Prodajem usisivač, jedva korišten. Ne da praški u oko.)
Subota, 4. april 2020.
Druga CRTICA ISPOD TEPIHA (iz karantene):
– Pa, dokle ćemo ovako!?
– Sve ćeš saznati kad umreš. Ili ćeš se bar prestati pitati.
Subota, 11. april 2020.
TiPOVI (nas u izolaciji) (pa i nismo svi, tako loši:)
Vjernici
Sumnjičavci
Strašljivci
Teoretičari
Tračari
Besposličari
Pjesnici
Paničari
Papučari
(pogođeni
i promašeni)
Veseljaci
Vadičepovi
Vinopije
Vodoperci
Guzop …azitelji
Sveznadari
Opsjenari
Stručnjači
Seratori
Političari
Perači pameti
Potrošači
Guzobrisači
Maheri
Mutivode
Muljatori
Mudroseri
Maskeri
Mudomedicinari
Dobrice
Dokonjaci
Doušnici
Doprdadžije
Zlobnici
Zanoktice
Mrzitelji
Fašisti
Mazohisti
Samofrizeri
Frižideri
Antifudbaleri
Knjigomrzitelji
Knjigoljubice
Prevrtljivice
Mušrici
Muzikanti
Cirkusanti
Slijepi miševi
I druge baje u nama
Čuvajte se,
Gajite čuvarkuće
Na prozorima u svijet
Ponedjeljak, 13. april 2020.
Virim kroz prozor. Kiša. Nijedna kap mi ne može ništa.
Utorak, 14. april 2020.
Virim kroz prozor. Nebo visoko, nije mi do pentranja na njega, još.
Srijeda, 15. april 2020.
Virim kroz prozor. Sunce pljušti. Opasno je gledati u njega, a ima i ozonska rupa.
Četvrtak, 16. april 2020.
Virim kroz prozor. Svraka pravi gnijezdo. Njoj ne fali nijedna daska.
Petak, 17. april 2020.
Virim kroz prozor. Sunce sija ko tepsija. Na vrh glave mi televizija.
Subota, 18. april 2020.
Virim kroz prozor. Ženo, u svakom prolazniku ko da nam idu djeca.
Nedjelja, 19. aril 2020.
Virim kroz prozor. Komšinica se haman raskomotila. Ulicom stvarno idu naša djeca. Ženo, roštiljamo, da je sto poslova! Eh, hefta po hefta, cijela istorija virkanja.
Ponedjeljak, 20. april 2020.
Živim u jednom od najkišovitiih gradova svijeta, Bergen Norveška. Od 365 dana u godini 300 je kišovitih. Golfska struja redovno istresa vlagu pokupljenu na putu od meksičkog zaliva do Norveške na naše glave. Ako te kišurine ovaj virus ne saperu, ne znam šta će drugo. Norveške vlasti su uvele restrikcije. Vrtići, škole, univerziteti itd su bili zatvoreni, a svi masovni aranžmani zabranjeni.
Od ovog ponedjeljka su otvoreni dječiji vrtići, a od naredne sedmice se otvara škola za učenike od 1. do 4. razreda. Vlasti u Norveškoj smatraju da imaju epidemiju pod kontrolom, ako im se opet ne otme, i da djeca nisu toliko podložna zarazi. Mi, koji radimo po školama od kuće, imamo daljinsku kontrolu za TV, na kojem se počelo pomalo i o drugim temama osim korone i totalnog pada norveške krune zbog pada cijene nafte. Policijski sat nije uveden, ali špijuni tu i tamo prijavljuju policiji one koji okupljaju raju na fešte. Čuo sam da je neki veseli Balkanac dobio debelu novčanu kaznu od 30.000 norveških kruna, jer je zaražen došao na neku feštu. Zaražen od korone valjda, a sigurno je bilo zaraženih i od drugih “zaraza”. Uglavnom država i politika dobro funkcionišu, a rade i bolnice, građevinari, komunalci, javni transport i ostalo neophodno za funkcionisanje društva. Smjena godišnjih doba, hvala Bogu, također funkcioniše – došlo nam je proljeće. Ptice i ostala Božija stvorenja se lijepo u jatima, stadima i čoprima druže i ne brinu za ljudske strahove utjerane u kosti onima koji misle preko medija. Hrana je jako poskupila i još jače će poskupiti. U slobodno vrijeme odem sa suprugom u šumu, razrahatim se, naberem mladog maslačka, srijemoša i ostalog što Bog da, donesemo to kući i učimo djecu kako preživjeti od prirode, onako kako smo mi odrastali u Bosni, na njivama, na livadama, u šumama. (Eh, da su mi one godine, koje nisu znale ni za kakve depresije, psihe, epidemije, zavjere, … Sad, kobiva, svašta znam, a ko zna da li je to dobro, i zašto. Sve dobro vašim čitaocima, uvijek i vazda,
O autoru:
ENES TOPALOVIĆ rođen je 10.03.1963. godine u selu Bare, opština Goražde. Diplomirao je jezik i književnost na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu i struku nadogradio djelimičnim studijem u Norveškoj. Član je Društva pisaca BiH, Društva pisaca Norveške (Forfatterforening) i Centra pisaca Norveške (Forfattersentrum). Dobitnik je nekoliko književnih nagrada i priznanja od kojih su najznačajnije književna nagrada Srebrenica 2006. godine za priču Mrtva trka, književna nagrada Zija Dizdarević 2006. godine za priču Smijeh u sebi, književna nagradaiICC Behar (USA) 2008. godine za priču Hafiz. Njegov roman Na kraju svega je, na natječaju VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman 2009. godine, izabran među pet najboljih rukopisa. Trenutno živi i radi kao prosvjetni radnik u norveškom gradu Bergenu. Objavljena književna djela: Let kroz snove, roman, Bosnia ars, Tuzla, 2003. Šapat predaka, zbirka pripovijedaka, Graforad, Zenica, 2004. Mrtva trka, zbirka pripovjedaka, Bosanska riječ, Tuzla, 2007. Govor iz bešike, zbirka pjesama, Dhira Verlag, Erlenbach ZH Schweiz, 2009. Bankingen fra graven (Kucanje iz kabura), izbor pripovjedaka, prevod na norveškom jeziku, Commentum forlag, Norway, 2011. AMANet MREŽA, roman, TDK Šahinpašić Sarajevo, 2011. Na kraju svega, roman, VBZ Zagreb, 2011. Preko granice, roman, TDK Šahinpašić Sarajevo, 2014. Sjeme u očima, roman, Lijepa riječ, Tuzla, 2020)
