U velikoj sali kalesijskog BKC-a održana je promocija knjige „Ja zaboravit ne mogu“ autorice Hazete Salihović – Hamzić.
Osim autorice, o knjizi su govorili Fahrudin Sinanović, direktor BKC-a, prof. dr. Suad Kurtćehajić i prof. dr. Ferid Muhić. Zbog pandemije Muhić i Kurtćehajić nisu fizički bili prisutni u BKC-u, ali su puetm video linka govorili o dođivljaju knjige Hazete Salihović – Hamzić. Obojica su izrazili žaljenje što nisu mogli i lično biti prisutni u Kalesiji.
Prvi je govorio Fahrudin Sinanović, koji je kazao da Hazeta literariziranjem događaja iz nedavne povijesti daje značajan doprinos kulturi sjećanja.
– Hazeta je relativno kasno počela pisati, ali svojim trudom, radom, angažmanom, već krči sebi put na bošnjačkoj književnoj sceni. I ove novele su, kao i prethodna djela, zasnovane na autentičnim životnim pričama bosanskohercegovačkih žrtava agresije. Autorica u svojim pričama nema problem da jasno imenuje zločince. Kad pročitate njene priče jasno je k'o dan da su zločine činili pripadnici srpskog naroda i da je iza tih zločina stajao čitaj jedan sistem, čitav režim. Ipak, autorica, ne bježi od toga da istakne pozitivne uloge pojedinaca, rijetkih, iz reda srpskog koji su se i sami stidjeli toga što rade njihovi sunarodnjaci. Ovakav pristup daje i pečat objektivnosti njenih priča, kazao je između ostalog Sinanović.
I akademik Suad Kurtćehajić je naglasio da je riječ o izuzetno vrijednom djelu.
– Hazeta je napisala jednu sjajnu knjigu, posvećenu periodu aresije na BiH. Ova knjiga praktično govori o jednoj borbi za opstanak, o jednom stradanju, o dramatičnoj epopeji jednog malog bošnjačkog naroda na Balkanu, koji se borio za svoju slobodu, za opstanak, za BIH.
U knjizi je iskazanao 13 priča, odvojenih, zasebnih, ali su povezane istim vremenskim prostorom i događajima iz perioda agresije. Ova knjiga, kada se čita otvorenog srca i uma, ne može a da vas ne prožme. Takve su priče o majci Havi kojoj je ubijeno šest sinova, o nani Fati Orlović i sve druge priče, kazao je prof. dr. Suad Kurtćehajić.
Prof. dr. Ferid Muhić, prvi predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, skoro pola sata govorio je o Hazetino knjizi i značaju ovakvih djela. Njegovo izlaganje izazvalo je budnu pažnju kod svih prisutnih.
– Da bi istina našla svoj put do svjetske javnosti. Jevreji su se izborili za istinu o holokaustu neumorno pišući romane, priče, pjesme, dramske tekstove, snimajući filmove! Hazeta Hamzić Salihović je izbjegla sve zamke defanzivnog samosažaljevajućeg diskursa. Trinaest priča iz ove zbirke saopštenih besprijekornim književnim jezikom, predstavljaju dvanaest krunskih dokaza nevinosti i krivice, dvanaest ilustracija istine o žrtvama i zločincima u agresiji
na Bosnu i Hercegovinu i zločinima izvršenim nad Bošnjacima. Insistiram na ovoj poenti! Kada se čovjek oklizne i padne, okrivi sebe zbog nepažnje, nespretnosti, neopreznosti. I s pravom. Jer drugog krivca nema. Ali kada padne jer ga je neko namjerno gurnuo, krivac je tu. Nikada ne smije žrtva podvale, krađe, nasilja, kriviti sebe. Jer time amnestira pravog i jedinog krivca – onog koji mu je podvalio, koji ga je pokrao, koji ga je napao.
I evo još jednom te poente: u svih ovih trinaest istinitih priča, Hazeta direktno identifikuje zločince, ostavljajući da sami sebi ispišu optužnicu sopstvenim zločinima. Sama Hazeta ostaje autorski uzdržana, ne napada ih i ne izgovara ni jednu riječ u njihovu odbranu. Zločin se ovdje eksponira kao apsolutna kategorija, jednako kao što su i akteri zločina (i zločinci i žrtve), apsolutna kategorija. Krivica je apsolutna, grijeh je apsolutan, nevinost je apsolutna!
Hazeta Hamzić Salihović je temeljito, savjesno i maksimalno odgovorno pristupila pisanju ove knjige. Obišla je svako mjesto zločina, razgovarala sa preživjelim svjedokom, žrtvom tih zločina. Njeno je svjedočanstvo potkrijepljeno dokazima, zasnovano na neoborivim agrumentima. Zahvaljujući svom talentu, njeno razumijevanje moralnih vrijednosti sopstvenog naroda, Bošnjaka, podiglo je ovo kazivanje sa dokumentarnog, na nivo autentičnog književno umjetničkog djela, kazao je, između ostalog, akademik Ferid Muhić.
Autorica je govorila kratko. Zahvalila se svima koji su je podrđali u pisanju ove knjige. Posebno se zahvalila ljudima koji su sa njom podijelili svoja sjećanaj na sve strahote koje su preživjeli. U publici su bili i likovi njenih priča: Izet Bukvarević, koj je svjedočio o ubistvu njegove braće Seada i Dževada, te oca Rašida, i Zijad Bačić, iz Zecova kod Prijedora, koj je kao 14-godišnjak preživio strijeljanje.
– Meni su neki govorili zašto pišem o ratu, o svim ovim zločinima. Govorili su i da je knjiga teđka za čitanje, da im budi jake emocije, tjera suze na oči. Ako nije bilo teško Izetu Bukvareviću, Zijadu bačiću i Aliji Ibriševiću, koji su mi o tome kazivali, ponovo prolaze kroz sve to što im se dogodilo, zašto bi nama bilo teško da čitamo o tome. Pišem jer želim da to sačuvam od zaborava, kazala je hazeta salihović – Hamzić, koja se zahvalila i svojoj urednici Šefiki Koljić, koja je uz nju od njene prve knjige „Šapat sudbine“.
Promociju su uljepšale svojim nastupom i mlade muzičke umjetnice Melina Šišić (klavir) i Lamija Šišić (violina).
Nakon promocije autorica se potpisivala kupcima knjige.
Ovo je njena treća knjiga. Prethodno je objavila romane „Šapat sudbine“ i „Vrisak do neba“, koji je preveden na njemački jezik, a prevodi se i na švedski jezik.
