Nova knjiga Hasana Paloša: Monografija koju treba imati svako domaćinstvo u Kalesiji

Ovih dana iz štampe izašla je četvrta kng Hasana Paloša. Nakon romana „Hronika starog Luga“, „Isplači se bit će ti lakše“ i „Miris crvene ruže“, ovoga puta pred čitaocima se pojavljuje sa knjigom „RAINCI DONJI KOD KALESIJE monografija“. Na vrlo sistematičan uradio je ovu monografiju o Raincima Donjim, jednoj od mjesnih zajedenica općine Kalesija.

Ova knjiga je mnogo više od monografije. Napisana je s ciljem da se istraži, zapiše i publikuje život mještana Rainac Donjih, sa svih mogućih aspekata.

Na oko 450 stranica ove knjige Hasan Paloš je ponudio vrijednu građu za različite naučne discipline, dao doprinos proučavanju historije, genealogije, folkloristike ovoga kraja. Opisao je ašikovanja, prošnju, ženidbe i udaje, mobe, sijela, ispraćaj u vojsku, odlazak u inostranstvo, odlazak na ratišta…

Kada je riječ o autentičnoj, autohtonoj muzici bosanskih naroda, osim sevdalinki i hercegovačkih gangi, nezaobilazna je priča o izvornoj muzici. Pop muzika, šlager, šansona, jazz, rock and roll, heavy metal, hip hop, house, techno jesu muzički žanrovi koji se slušaju i pjevaju u Bosni, ali sve je to inozemnog porijekla. Za razliku od sevdalinke, gange i izvorne muuzike. S obzirom na to da je jedna od najvažnijih muzičkih grupa izvorne muzike “Kalesijski zvuci” upravo iz Rainaca Donjih, Paloš je obradio i i ovaj muzički fenomen, pa se ova monografija može smatrati i njegovim doprinosom muzikologiji.

Osim historijata, geografskog položaja, infrastrukture, Paloš u knjizi donosi i nekoliko vrijednih predaja i priča, koje na slikovit način čitaoca upoznaju sa životom mještana Rainaca Donjih.

Posebnu vrijednost knjige čini rodoslov familija iz Donjih Rainaca. Autor prati njihovo porijeklo od dolazaka na ove prostore, najčešće iz Srbije nakon slabljenja i odlaska Osmanskog carstva sa ovih prostora, pa sve do dnašnjeg dana. Zanimljivo je da Paloš prati i razvoj takozvane ženske linije. Tačnije prati životni put djevojaka iz Donjih Rainaca koje su se udavala u druga mjesta, bilo da je riječ o općini alesija, ili Živinicama, Tuzli, Srebreniku… Prati sudbinu i njihovih potomaka. Na ovaj način Paloševa monografija doprinosi i spajanju pokidanih rodbinskih veza.

Autor je, slobodno možemo kazati, napravio monografiju koja može poslužiti kao urnek kako se pripremaju i pišu čitljive monografije, one koje će se sa zanimanjem čitati, te je zato najiskrenije preporučujemo za čitanje.Može zvučati kao floskula, ali  knjigu „RAINCI DONJI KOD KALESIJE monografija“ treba imati svako kalesijsko domaćnstvo jer su u njoj, zasigurno, spominje neko od njihove bliže ili šire familije.