IZ NJENOG DNEVNIKA
Samo rijetke, posebne i dragocjene priče imaju svoj početak, ali se njihov završetak izgubi u omaglici vremena. Naša je priča možda jedna od njih, vječno zarobljena u našim dušama, obdarena uzvišenim, čistim i neprolaznim osjećanjima. Na jačinu moje ljubavi prema tebi ne može utjecati ni vrijeme ni razdvojenost. Često gledam kako lišće u šumi propupa, ozeleni, pa u jesen požuti i opadne, i sjetim se kako mnogi svoju ljubav porede sa lišćem i kažu da je uvehla jer ju je vrijeme uništilo, ali moja ljubav prema tebi nije takva. Ona je duboko plavetno more u kojem svakodnevno ronim i vadim najskupocjenije bisere kojima ukrasim svoje oči kad se čežnja za tobom poveća. Volim te i uvijek ću te voljeti, bez obzira na to koliko vremena prošlo i uvijek ću željeti da mi se vratiš i da zajedno kročimo životnim putem. Često mi nenadano naviru uspomene na tebe, jer ih je gomila, jer su najljepše i najmilije.
Učinio si da moje oči, pune očajanja, dobiju ljepšu boju, sjaj i vedrinu, da i sama osjetim veliku promjenu u svom pogledu na svijet, na koji sad gledam kao ispit koji lakše polažem uz tvoju pomoć. Učinio si da proklijaju mnogi iskreni osmijesi koje sam slatko i nekontrolirano dijelila drugima. Imam sebe simpatično drugačiju.
Pomisao na tebe lahko bi suze pokrenula, a čak su i one imale neprocjenjivu ljepotu.
Ništa dobro ne dolazi i ne prolazi bez suza. Suze služe da bi olakšale nepodnošljivu duševnu bol i učinile je podnošljivom. A bol služi da bismo shvatali. Bol zasigurno otvara prostor razumu.
Učinio si da ponovo vjerujem u čuda, nakon što sam se, iz straha od razočarenja, svom snagom opirala da povjerujem da život može biti baš ovakav, nestvaran, divan i očaravajući.
Sve je sudbinski određeno: i blizina i ljubav. Da bi se probudila snažna i iskrena ljubav, potrebna je blizina, a blizina je vezana za sudbinu, koju određuje Bog. Sebe si učinio nezaboravnim. Zahvalna sam Bogu što se sve ovako spontano desilo, ne žalim nijednu prolivenu suzu i nijednu neutaženu bol.
Jeste li ikada vraćali i mijenjali prošlost u svojim mislima? Ja jesam. To je poput ogromnog talasa kojem svjesno idemo u susret znajući da će nas potopiti, a onda plutamo po bolu, po nemogućnosti, po bespomoćnosti.
Jeste li ikada preko misli išli u budućnost? Ja jesam, često. To je kao da odlažemo bol za neki od narednih perioda, u kojem ćemo ponovo shvatiti da nema onoga za čim nam čezne duša.
Duša teško prihvata gubitak onoga što je iskreno zavoljela, na što se tako lahko i puno navikla, pa tjera razum da se prilagođava njenim željama na bilo kakav mogući način. To me sada održava, moja mašta, moje pribježište, iako je uzalud dozivati i tražiti utočište u prošlosti, to su zatvorene stranice, ispisana djela.
U tom trenutku shvatla sam tačnost riječi koje mi je davno, gledajući moj bol i izgubljenost, uputila moja prijateljica: “Nikad ne potcjenjuj moć mašte, taj zadivljujući, jedinstveni, unutarnji ljudski svijet naše potpune slobodne volje, htijenja, dova i odluka, svijet koji tako često želimo prenijeti u javu, pretočiti u stvarnost, i trudimo se u tome, čvrsto se nadajući i vjerujući da ćemo to, Božijom voljom, i uspjeti. Sav naš unutarnji svijet reflektira se na pojavni, želeći ga prilagoditi sebi.”
Uzalud, jače je od mene. Ništa te ne može ukloniti iz mojih misli. I kad bih te udaljila iz tog prostranstva u kojem si zaposjeo najviše prostora, osjećam da bi se time smanjilo moje postojanje i izgubila jedna moja životna svrha. Kao da postojim da bih te ovako snažno voljela, u mislima pazila i njegovala, kao da je meni data ta počast da tvoju osobenost veličam i uzdižem. (…)
Nastavit će se…
O autorici:
Mensura Durgutović, rođena je 5. 3. 1994. godine u Sapni. Nakon završetka osnovne škole, upisuje Behrambegovu medresu u Tuzli koju uspješno završava 2013. godine. Od početa srednjoškolskog obrazovanja veliku pažnju posvećuje umjetnosti. Prijatelje je često znala iznenaditi kratkim video klipovima koje je snimala i montirala s mnogo ljubavi i pažnje. Mensura je osvrte na događaje oko sebe bilježila i u malom dnevniku. Redale su se u toj čarobnoj svesci pjesme, priče, poezija. Često tiha i povučena nije dala naslutiti koliko se talenta krije u njoj.
Predsjednik je Uudruženja za multimedijalnu produkciju “Sapna film”. Roman „Naše sutra“ njen je književni prvijenac. Uskoro će iz štampe izaći i njen novi roman.
