Hakija Karić: Sjećanja – Priča o Zejćiru /FOTO/

Profesor Zejćir Hasić je davno ušao u moj život, još u ranim tinejdžerskim godinama, zauzevši jedno od počasnih mjesta među osobama koje posebno volim i poštujem.

Piše: Hakija Karić

Da ga kojim slučajem nisam upoznao vjerovatno bi mi falio ovakav kakav jest – poseban i jedinstven, i kao čovjek i kao književnik.

Njegove ljudske karakteristike; njegova predanost profesiji; te njegova nesmanjena potreba da se književnički oglašava, smjestili su ga, nekoliko zadnjih desetljeća, u sami vrh bh. književnosti, posebno za djecu, gdje on nesumnjivo i pripada.

Bosonogi profesor

Nakon povratka sa studija jezika iz Zagreba, prof. Zejćir se zapošljava u brčanskoj Gimnaziji “Vaso Pelagić”, i njegov prvi radni dan izazvao je toliko pozornosti da se o tome ponekad pričalo u gradu.

Priča kaže kako je u Gimnaziji počeo predavati profesor koga domar, zato što je  toga dana na posao došao bos, nije htio da pusti u školske prostorije. Taj novi profesor je furao neki svoj fazon ali kod “obazrivog” domara to nije prošlo. Priča se pričala; malo joj se dodavalo, malo oduzimalo; a neki su čak tvrdili da je i izmišljena.

Međutim dugo godina poslije, družeći se sa dragim profesorom, na “tapet” slučajno dođe i ova priča čiji je glavni junak, na moje veliko iznenađenje, upravo bio on, ispričavši mi tada mnoge pojedinosti koje su jedno vrijeme bile u domenu brčanske urbane legende.

Uglavnom istina je da profesor u školu došao bos i da je to za njega bilo sasvim ok – vrijeme bilo lijepo i toplo, taman da se tabani razgale, a pored toga: široke nogavice, hipi pokret i bose noge su bile svjetski trend. Sljedećeg radnog dana prof. Hasić je ipak na posao došao u obući jer tadašnji vlastodršci nisu ni u snu pomišljali da im novi profesor “prosipa” nekakve “napredne” Zapadne trendove i bos landara po Gimnaziji.

Praviš se važan

Za Zejćira sam prvi puta čuo nakon što mu je izašla knjiga Praviš se važan, koja je 1981. godine proglašena za najbolju knjigu poezije za djecu u BiH, doživjevši nekoliko izdanja. Sam naslov knjige je imao nekakvu dozu izazovnosti, a nakon što sam uspio nabaviti knjigu i pročitati te 44 pjesme, malo je reći da sam se oduševio i počesto sam, sklapajući neke svoje pjesmuljke bacao pogled na pjesme iz ove zbirke. Ne, nije to bilo kopiranje ili prepisivanje nego puka potreba da se nauči tehnika i stvori osjećaj za stih i tok riječi u pjesmi, a moja životna deviza je da kada nešto treba (na)učiti neka to onda bude od onih koje smatram najboljima.

Antiratna poezija

Nakon završetka srednje škole i ulaska u mladost prof. Zejćira sam nekako izgubio iz vida i tek u ratno vrijeme, pojavom njegove antiratne zbirke poezije za odrasle pod imenom Eglen sa dušom, ponovo sam ga “otkrio” a ubrzo smo se počeli družiti, što je svakako, posebno za mene, bila bitna činjenica jer je naše druženje imalo, između ostalog, edukativni i usmjeravajući karakter ka onome što sam danas – prvenstveno pjesnik.

Imati u to vrijeme pored sebe prof. Zejćira Hasića, te Šimu Ešića i Ivicu Vanju Rorića, te družiti se sa njima je neopisiva sreća koja me i dan danas ushićuje. Drugovanje sa vrhunskim književnim stvaraocima, učenje od njih, te objavljivanje poezije u istoj izdavačkoj kući gdje i oni sami objavljuju je, iznad svega, čast i ponos kao neprolazna kategorija.

Dušom i srcem Brčak

U poratno vrijeme prof. Zejćir se, najviše zbog posla ali i porodice, za stalno nastanio u Tuzli. Ipak, u našim čestim razgovorima shvatio sam da je on tijelom u Tuzli a dušom i srcem u Brčkom, te je koristio svaku priliku da dođe u rodni kraj. Često smo se družili, bilo je rado viđen gost na mnogim književnim događanjima u našem gradu, bilo kao predstavljač ili prilikom predstavljanja njegovih dijela. Posebna čast mi je bila da je prilikom prve promocije neke moje knjige u gradu (zbirka pjesma Otisak izgužvanih snova, izdavač Bosanska riječ, Tuzla, 2004.) jedan od predstavljača, uz Šimu Ešića i Mehmeda Đedovića, bio je upravo i prof. Zejćir Hasić.

Vječiti dječak

Nakon završetka profesionalne radne karijere i odlaska u penziju prof. Zejćir se intenzivnije bavi “sobom” i svako malo pojavi se neka njegova nova knjiga. Ono što je pozitivno u svemu je taj vječiti dječak, to vječito vraćanje u dane djetinjstva koje nas nanovo oduševljava i obogaćuje za dodatno saznanje kakav je u stvari on kao ljudsko biće i koliko mnogo toga čuči u njemu čekajući pogodan trenutak da se pretoči u neko prozno ili pjesničko djelo. Njegova se djela čitaju i on traje i trajat će jer ostavlja neprolazan pisani trag vrijedan divljenja.

Izvod iz bio-bibliografije:

Zejćir Hasić, profesor i bosanskohercegovački pjesnik i prozaist, rođen je u Brčkom 10. 5. 1945. godine.

Osnovno i gimnazijsko obrazovanje stekao je u rodnom gradu, a studij južnoslavenskih jezika i književnosti pod A i komparativne književnosti pod B završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Nakon završenog studija radio je kao profesor u Gimnaziji “Vaso Pelagić” u Brčkom do 1986. godine.

Od 1986. do 1990. godine radio je u Dopunskoj školi maternjeg jezika u Štutgartu. Radni vijek kao profesor završio je u Behram-begovoj medresi u Tuzli, u kojoj je radio kao saradnik predavač, a kao pedagog u Pedagoškom zavodu Tuzla u kojem je radio kao stručni savjetnik za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost.

Autor je Čitanke za 5. razred osnovne škole, Čitanke za 8. razred osnovne škole, Čitanke za 4. razred devetogodišnje osnovne škole, Čitanke za 6. razred devetogodišnje osnovne škole. Koautor je Čitanke za 3. razred osnovne škole, Čitanke za 1. razred srednjih stručnih škola i medrese i Čitanke za 3. razred srednjih tehničkih i drugih stručnih škola.

Autor je “Teatra u školi”, zbornika kratkih dramskih tekstova za osnovnoškolsku dramsku scenu i istovremeno stručnog priručnika i dramskog pojmovnika s kasetom songova koje je na autorove stihove uglazbio i izvodi autorov sin Peđa Hasić. Priređivač je zbornika dramskih tekstova nastavnika osnovnih škola “Čarolije školske bine”.

Kao autor zastupljen je u programu za nastavu jezika i književnosti u osnovnoj školi. Također je autor mnogih metodičkih pogovora za lektirna djela.

Pjesme, kratke priče i igrokaze za djecu i mlade objavljivao je u listovima i časopisima za djecu i mlade: “Male novine”, “Vesela sveska”, “Lica”, “Prosvjetni list”, “Modra lasta”, “Zmaj”, “Tik-Tak”, “Palčić”.
Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine.

Za djecu i mlade objavio je sljedeće knjige: “Praviš se važan”, zbirka pjesama, prvo izdanje Književni klub Brčko, drugo izdanje u ediciji Bošnjačka književnost za djecu u 20 knjiga, Bosanska riječ u saradnji s Bosanskim kulturnim društvom “Preporod” za SR Njemačku, treće izdanje Bosanska riječ, Tuzla; “Ljubav, ljubav i ljubav”, zbirka pjesama i kratkih priča, Bosanska riječ Tuzla; “Mjesec, san i papirni avioni”; roman, Bosanska riječ Tuzla; “Hajde da opet šutimo”, roman, Bosanska riječ Tuzla; “Čarobnjaci, zaljubljeni i još neki”, kratke priče, izdanje autora; “Plave fuze i druge ljubavi”, zbirka pjesama za mlade, Gratiartis Brisel i Off – set Tuzla; “Ida”, roman, Gratiartis Brisel, na francuskom jeziku.

Zastupljen je u antologijama: “Pod beharom moje janje spava”, antologijska čitanka dječje bošnjačke književnosti, Preporod Zagreb, priredio Ibrahim Kajan; “Vrelo ljepote”, antologija bosanskohercegovačke poezije za djecu, priredio Šimo Ešić; antologija bošnjačke poezije za djecu 20. vijeka, priredio Rizo Džafić; antologija bošnjačke priče za djecu 20. vijeka, priredio Rizo Džafić.

Zastupljen je u zajedničkoj knjizi pjesama “Petica iz bosanskog” s pjesnicima Mirsadom Bećirbašićem, Ibrahimom Kajanom, Atifom Kujundžićem i Amirom Talićem, u tri knjige priča s konkursa “Stazana djetinjstva” i knjizi pjesama “Poignee de perles” na francuskom jeziku sa Muhidinom Šarićem, Nasihom Kapidžić Hadžić, Enisom Osmančević-Ćurić i Mehmedom Đedovićem.

Za odrasle je objavio sljedeće knjige: “Eglen sa Dušom”, zbirka antiratnih pjesama, Bosanska riječ, Wuppertal-Tuzla; “Zavještanje Zuhdijino”, zbirka pjesama, Bosanska riječ Tuzla” “Pokucaj i na vrata otvorena”, zbirka duhovne poezije, Off-set Tuzla; “Srebrnina gospođe Marjane”, zbirka priča, Univerzal Tuzla; “Borhes u autobusu”, zbirka priča, Bosanska riječ Tuzla; “Tamnovanje Tea Ormanskog”, zbirka novela, Bosanska riječ Tuzla; “Uplašen tvojom ljepotom”, zbirka priča, posveta preminuloj supruzi Snežani, Off-set Tuzla; “Nostalgični amarcord ili pokušaj postmoderne priče o pisaćoj mašini”, Šahinpašić Tuzla.

Dobitnik je nagrade lista Oslobođenje “Ivo Andrić” za priču “Oglas” i višestruki dobitnik nagrade za priču na natječaju Susreta “Zijo Dizdarević” u Fojnici i natječaja “Nikica Pavlić” banjalučkog “Glasa”.

Na konkursu za radio dramu Radija Federacije i Radija BH 1 nagrađene su mu i izvedene u dramskom programu radio drame: “Kelima ili lopoč u sjeni”, “Dani tavle i omame”, “Dućan za otkup sjećanja”, “Hemingvej i šest boca viskija” i radio drama o pjesniku Musi Ćazimu Ćatiću.

Živi i piše u Tuzli.

(Otisak.ba)